Sulfacija ili sulfurilacija – u biohemiji – je enzimski – katalizirana konjugacija sulfo grupe (nije sulfat ili sulfuril grupa) na drugu molekulu.[1] Ova biotransformacija uključuje enzim sulfotransferaza, koji katalizira prijenos sulfo-grupe iz donorskog supstrata, obično 3'-fosfoadenozin-5'-fosfosulfat (PAPS), u hidroksil ili aminske molekule supstrata, što rezultira a sulfat, odnosno sulfamat. Sulfacija je uključena u razne biološke procese, uključujući detoksikaciju, regulaciju hormona, molekularno prepoznavanje, signalizaciju ćelija i ulazak virusa u ćelije[1] Među reakcijama je u metabolizam lijekova faze II, često efikasan u donošenju manje aktivnog ksenobiotika sa stanovišta farmakologije i toksikologije, ali ponekad ima ulogu u aktivaciji ksenobiotika (npr. aromatski amini, metil supstituisani policiklični aromatski ugljikovodici). Drugi primer biološke sulfacije je u sintezi sulfoniranih glikozaminoglikana, kao što su heparin, heparan-sulfat, hondroitin-sulfat i dermatan-sulfat. Sulfacija je također moguća posttranslacijska modifikacija proteina.